Prirodni lijek protiv parazita ili antiparazitik?

Prirodni lijek protiv parazita ili antiparazitik?

Prirodni lijek protiv parazita postaje sve popularniji među vlasnicima kućnih ljubimaca koji traže sigurnije alternative konvencionalnim tretmanima. Tradicionalni lijekovi često su kemikalije koje mogu izazvati nuspojave ili imati ograničenu učinkovitost. Stoga je potraga za sigurnijim i prirodnijim rješenjima sve veća.

Paraziti predstavljaju stalnu prijetnju zdravlju i dobrobiti životinja diljem svijeta. Njihova prisutnost može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Neki paraziti su čak prenosnici bolesti koje mogu ugroziti i ljudsko zdravlje. Stoga je važno razumjeti prirodu ovog problema i pronaći učinkovite načine za njegovo suzbijanje.

Paraziti su raznolika skupina organizama koji žive na ili unutar drugih organizama, poznatih kao domaćini. Mogu biti unutarnji ili vanjski. Njihova prisutnost može uzrokovati razne zdravstvene probleme, uključujući probavne smetnje, gubitak težine, anemiju i smanjenu produktivnost kod stoke. Osim toga, neki paraziti mogu prenositi bolesti, poput ektoparazita koji prenose infekcije poput Lyme borelioze kod pasa.

Paraziti kod životinja: uobičajeni problemi i izazovi

Različite vrste parazita mogu inficirati različite životinjske vrste, a njihovi učinci mogu varirati ovisno o vrsti parazita i domaćinu. Unutarnji paraziti poput crijevnih crva mogu uzrokovati probavne smetnje i anemiju. Dok vanjski paraziti poput buha i krpelja mogu uzrokovati iritaciju kože, prenositi bolesti i smanjiti produktivnost. U borbi protiv parazita suočavamo se s izazovima poput razvoja otpornosti na antiparazitske lijekove, nedostatka svijesti o tom problemu te ekonomskih i okolišnih čimbenika.

Raznolikost parazita koji mogu inficirati životinje je velika. Tipični unutarnji paraziti obuhvaćaju crijevne crve kao što su nematodi i cestodi, protozoe poput giardije i kokcidije, te trematode poput jetrenih fluksa. Vanjski paraziti, s druge strane, uključuju buhe, krpelje, uši i grinje, koji mogu prouzročiti različite zdravstvene tegobe kod životinja.

Ako nabrojim samo neke od zdravstvenih tegoba kod životinja, to su: gastrointestinalne smetnje, kožne infekcije, anemija, gubitak težine, smanjena produktivnost i prenos bolesti. Neki paraziti mogu biti posebno opasni, poput srčanih crva kod pasa i mačaka, koji mogu uzrokovati ozbiljne srčane probleme.

Antiparazitski lijekovi i njihova uporaba

Tradicionalni pristup liječenju parazita kod životinja uključuje uporabu antiparazitskih lijekova. Mogu primjenjivati oralno, topikalno ili injekcijski. Ovi lijekovi djeluju na različite načine, ovisno o vrsti parazita koji se tretira. Važno je pravilno dozirati lijekove i pratiti upute veterinara kako bi se osiguralo optimalno liječenje i minimalizirali rizici nuspojava i razvoja rezistencije.

Postoje različite vrste antiparazitskih lijekova koji se koriste u liječenju parazita kod životinja.

  • To uključuje antihelmintike koji djeluju protiv crijevnih crva.

  • Insekticide koji djeluju protiv vanjskih parazita poput buha i krpelja.

  • Te akaricide koji djeluju protiv grinja.

Ovi lijekovi mogu biti dostupni u obliku tableta, sprejeva, spot-on tretmana ili injekcija.

Većina antiparazitskih lijekova pokazuje visoku učinkovitost u suzbijanju parazita kod životinja kada se pravilno primjenjuju. Međutim, važno je pravilno dozirati lijekove i pratiti upute veterinara kako bi se osigurala maksimalna učinkovitost i sigurnost. Neki lijekovi mogu imati nuspojave, poput gastrointestinalnih smetnji ili alergijskih reakcija. Zato je iznimno važno pratiti životinju nakon primjene lijeka.

Razvoj i širenje rezistencije na antiparazitske lijekove

Jedan od glavnih izazova u suzbijanju parazita kod životinja je razvoj rezistencije na antiparazitske lijekove. Dugotrajnom primjenom ovih lijekova, paraziti razvijaju mehanizme otpornosti, što smanjuje učinkovitost lijekova i otežava njihovo suzbijanje.

Razvoj rezistencije na antiparazitske lijekove složen je proces koji tako ovisi o brojnim čimbenicima. To su intenzitet izloženosti lijeku (nepravilna uporaba), učestalost primjene (prekomjerna uporaba), genetske predispozicije parazita te ekološki uvjeti.

Tako paraziti mogu razviti rezistenciju na antiparazitske lijekove putem različitih mehanizama:

  • promjene u staničnim procesima koji su cilj lijeka

  • smanjenje apsorpcije lijeka ili
  • povećanje izlučivanja lijeka iz tijela.

Ovi mehanizmi omogućavaju parazitima da prežive i reproduciraju se unatoč prisutnosti lijeka. To dovodi do gubitka učinkovitosti liječenja. I onda još kao što smo već spomenuli prekomjerna i nepravilna uporaba lijekova, kao i nedostatak njihove rotacije i kombiniranih tretmana, mogu ubrzati razvoj rezistencije i povećati njegovu prevalenciju.

Autor članka “What is Antimicrobial Resistance? “, veterinar Nick Thompson objašnjava kako su paraziti razvili otpornost na farmaceutske antihelmintike te kako se ta rezistencija širi kroz populacije. Ističe se važnost razumijevanja ovog problema i potreba za pronalaženjem alternativnih pristupa, poput upotrebe biljnih lijekova, koji se pokazuju kao učinkoviti i sigurni.

Zato bez djelotvornih strategija, poput poboljšane dijagnostike i obrazovanja na tu tematiku, budućnost liječenja parazita kod životinja može biti ugrožena.

Alternativni pristup: prirodni lijek protiv parazita

Brojna istraživanja provedena su kako bi se procijenila učinkovitost prirodnih alternativa poput Verm-X-a u suzbijanju parazita kod životinja. Studije su pokazale da sastojci poput češnjaka, klinčića i kore cimeta, koji se nalaze u Verm-X-u, imaju snažna antiparazitska svojstva i mogu učinkovito kontrolirati infestacije parazitima.

Ljudi su od davnina koristili biljke kako bi poboljšali svoje životne uvjete i povećali šanse za preživljavanje. Ljekovite biljke nude širok spektar primjene a posebno su popularne među ranjivim skupinama i onima koji preferiraju prirodnu hranu. Kada se koriste ispravno, ove molekule imaju manje nuspojava.

Primjer učinkovite prakse u Braziliji

Istraživanje iz 2022 “Antiparasitic treatment using herbs and spices: A review of the literature of the phytotherapy” navodi pregled literature o uporabi ljekovitih biljaka. Procjenjuje se da najmanje 80% svjetske populacije koristi tradicionalnu medicinu, a od toga 85% koristi ljekovite biljke. U Brazilu je fitoterapija postala praksa u javnoj zdravstvenoj mreži 2006. godine, imaju i priručnik s uputama za korištenje ljekovitih biljaka, kako bi se osigurala pravilna uporaba. Jer parazitske bolesti predstavljaju veliki javnozdravstveni problem, uzrokujući smrt oko 200.000 ljudi godišnje. Uz uporabu lijekova, važno je kontrolirati i okoliš, vodu i hranu kako bi se spriječila infekcija. Stoga su ljekovite biljke jako važne u istraživanjima jer predstavljaju alternativu u liječenju parazitskih bolesti. Najpoznatije su kumina, origano, majčina dušica, ružmarin.

Djelovanje Verm-x formulacije i njegov sastav

Nastavno kao odgovor na probleme s rezistencijom na antiparazitske lijekove, sve veći broj vlasnika kućnih ljubimaca okreće se prirodnim lijekovima kao alternativi. Prirodni lijekovi protiv parazita formulirani su od biljnih sastojaka poznatih po svojim antiparazitskim svojstvima, poput našeg Verm-X-a. Ovi proizvodi nude nježniju alternativu konvencionalnim lijekovima i imaju tendenciju biti sigurniji za dugoročnu uporabu.

Verm-X-a je formuliran od pažljivo odabranih biljnih sastojaka koji imaju znači dokazana antiparazitska svojstva. Također, prirodni lijek protiv parazita može smanjiti pritisak na okoliš i kao što smo već nekoliko puta ispostavili smanjiti rizik od razvoja rezistencije na lijekove.

Verm-X predstavlja jedan od vodećih prirodnih lijekova na svijetu za kontrolu parazita kod različitih vrsta životinja. Nudi nježno ali učinkovito rješenje za kontrolu parazita bez rizika od nuspojava i razvoja rezistencije. Ovaj proizvod dostupan je u različitim oblicima, prilagođenim različitim vrstama životinja, uključujući pse, mačke, konje, koze, ovce, kokoši, guske, patke, hrčke, kuniće, papagaje, ptice itd.

Sastav Verm-X proizvoda može varirati ovisno o vrsti životinje za koju je namijenjen.

Uobičajeni sastojci koji se nalaze u Verm-X formulacijama uključuju ljekovito bilje i začine poput:

  • Češnjak (Allium sativum): Češnjak je poznat po svojim antiparazitskim svojstvima i često se koristi u borbi protiv različitih parazita.
  • Origano (Origanum vulgare): Origano ima antimikrobna svojstva i može pomoći u kontroliranju parazita kod životinja.
  • Timijan (Thymus vulgaris): Timijan je još jedna biljka koja se tradicionalno koristi u borbi protiv parazita zbog svojih antimikrobnih svojstava.
  • Kopriva (Urtica dioica): Kopriva je bogata hranjivim tvarima i može pomoći u jačanju imunološkog sustava životinja kako bi se borile protiv parazita.
  • Divji pelin (Artemisia vulgaris): Divji pelin je biljka koja se koristi u tradicionalnoj medicini za kontrolu parazita kod životinja.
  • Đumbir (Zingiber officinale): Đumbir može imati blagotvoran učinak na probavni sustav životinja i pomaže u održavanju zdravlja crijeva.

Ovi sastojci zajedno djeluju kako bi podržali zdravlje probavnog sustava i imunološkog sustava životinja te ih zaštitili od štetnih učinaka parazita.

Borba protiv parazita i perspektive za budućnost

Tijekom proteklih 20 godina, tvrtka Verm-X se posvetila borbi protiv rastućeg problema rezistencije na antihelmintike. Ovaj problem, poznat kao i “rezistencija crva”, odnosi se na parazite koji su postali imuni na djelovanje farmaceutskih antihelmintika. To je zabrinutost koja se tiče svakog vlasnika životinja, a nedavno je i Britansko udruženje veterinara za konje istaknulo kako je rezistencija na antihelmintike jedna od “najozbiljnijih prijetnji” u konjogojskoj industriji.

Nedavno provedena anketa pokazala je da je više od 90% korisnika primijetilo smanjenje upotrebe farmaceutskih antihelmintika od kada koriste Verm-X proizvode. Ovi rezultati potiču daljnja istraživanja kako bi se kvantificirao utjecaj Verm-X proizvoda na smanjenje upotrebe farmaceutskih proizvoda. Ova inicijativa ima također za cilj smanjenje negativnog ekološkog utjecaja i promicanje zdravlja životinja.

Za borbu protiv parazita i sprječavanje razvoja rezistencije, što osigurava zdravlje i dobrobit životinja u budućnosti ključni su edukacija vlasnika, pravilna primjena lijekova i praćenje učinkovitosti tretmana. Važno je usredotočiti se na razvoj održivih i sigurnih rješenja koja će osigurati zdravlje i dobrobit životinja, kao i zaštitu ljudskog zdravlja. Prirodni lijek protiv parazita poput Verm-X-a mogu predstavljati važan korak prema ostvarenju ovih ciljeva. Potpuno prirodni proizvodi promiču zdravu crijevnu mikrofloru kod životinja i tako pružaju učinkovitu i sigurnu alternativu konvencionalnim antiparazitskim lijekovima.

Elektroliti za konja – sve što trebate znati te način izrade vlastitih!

Elektroliti za konja – sve što trebate znati te način izrade vlastitih!

Elektroliti za konja su zapravo minerali koji održavaju fiziološku ravnotežu kod aktivnih konja, što je ključna stvar po ljeti, nakon napornog treninga ili natjecanja. U osnovi se svi konji znoje, a znoj sadrži elektrolite. Dakle kroz znoj gube se važni minerali koje je bitno nadomjestiti.

Nedostatak elektrolita može dovesti do dehidracije s pripadajućim zdravstvenim posljedicama, pa svakodnevno hranjenje elektrolita nadomješta izgubljene minerale i pomoći će vašem konju da bude hidratiziran potičući ga da pije.

Što su elektroliti za konja, zašto ih vaš konj treba i kada i kako ih dodavati?

Pet je glavnih elektrolita potrebnih konjima, a to su: natrij (Na⁺), klorid (Cl⁻), kalij (K⁺), magnezij (Mg²⁺) i kalcij (Ca²⁺) i svi igraju važnu ulogu u tijelu konja. Zapravo, elektroliti su potrebni za gotovo sve tjelesne funkcije, uključujući regulaciju i ravnotežu tekućina, probavu, kiselinsko-bazni (pH) status konja i vitalne neurološke funkcije poput kontrakcije mišića za optimalne performanse.

Natrij, klorid i kalij su tri najvažnija elektrolita, a od njih se natrij često smatra glavnim elektrolitom i glavnim je regulatorom žeđi. Kada se natrij kombinira s kloridom, rezultat je natrijev klorid, poznat kao kuhinjska sol!

Elektroliti se gube iz tijela mokraćom i fekalijama te znojem. Konji proizvode znoj za hlađenje tijela tijekom vježbanja, a ovaj znoj sadrži pet glavnih elektrolita u različitim količinama.

Gubici elektrolita kroz znoj mogu biti znatni zbog silnog volumena znoja koji proizvode konji (i do 10-15 litara na sat), pri čemu se u najvećim količinama gubi klorid i natrij, nakon čega slijedi kalij, zatim kalcij i magnezij koji se gube u najnižim iznosima. Kad se vježbanjem izgube velike količine elektrolita, potrebno ih je zamijeniti kako bi se pojačao oporavak i održao konj zdravim i hidratiziranim.

Treba li vašem konju dodatak elektrolita?

Količina i vrsta elektrolita koje vaš konj treba nadomjestiti kao rezultat gubitaka znojem ovisi o trajanju i intenzitetu napora, prevladavajućim uvjetima okoline (na primjer, vrućim i vlažnim uvjetima ili hladnim uvjetima) i prehrani konja. Istraživanja su pokazala daleko veće gubitke znoja u vlažnim uvjetima u odnosu na hladnije uvjete.

Većina konja radi laganog rada trebali bi unositi dovoljno elektrolita iz prehrane bogate krmom uz osiguravanje 10-12 g/100 kg tjelesne mase (BW) soli (NaCl) dnevno. To znači da je jednostavno dodavanje 40 – 60 g kuhinjske soli vašim konjima dnevno (ovisno o njegovoj težini) dovoljno da osigura njegove dnevne potrebe za elektrolitima za održavanje ili lagani rad.

Elektroliti za konja Equine America

Krma sadrži više nego odgovarajuće razine kalija, a konji koji jedu dovoljno krme, poput svježe trave ili sijena, u pravilu dobivaju više nego dovoljno kalija da zadovolje potrebe, uključujući sav kalij izgubljen znojenjem.

Obični, bijeli blok soli može pružiti dovoljno soli za održavanje i lagani rad, pod uvjetom da ga konj konzumira dovoljno. Istraživanje je, međutim, pokazalo da konji ne reguliraju potrošnju soli što znači da se ipak ne može zajamčiti dovoljan unos od lizanja soli.

Stoga, za umjereni rad , treba osigurati odgovarajuću razinu kuhinjske soli (14g/100 kg tjelesne težine za umjereni rad – NRC 2007), bilo umiješati u hranu za životinje ili je možda ponuditi kao rastresitu sol u posebnoj kanti.

Konji koji su izloženi težim naporima, koji se recimo natječu u vrućim i vlažnim uvjetima, na primjer, u endurance-u, mogu proizvoditi do 15 litara znoja na sat, što znači da će izgubiti značajne količine 3 glavna elektrolita: natrija, klorida i kalija te manje količine kalcija i magnezija. Ovim će konjima trebati zaliha elektrolita kako bi bili hidratizirani i ubrzali oporavak od treninga i natjecanja.

Tijekom treninga, konju će najviše nedostajati zaliha natrija i klorida, tj. sol, koja se može povećati prema potrebi s razine održavanja, jer bi prehrana idealno trebala sadržavati dovoljno kalija iz kvalitetne krme.

Uz to, navikavanje konja na dodatni unos elektrolita tijekom treninga mnogo je bolji od pokušaja prekomjernog opterećenja konja elektrolitima na dan teške utrke ili natjecanja. Kada se konj natječe i gubici znoja vjerojatno će biti veći, tada se trebaju ponuditi i elektroliti koji sadrže kalij. Elektroliti se mogu hraniti kao izotonične otopine, miješati u hranu ili davati kao paste za intenzivno vježbanje.

Kako davati elektrolite svome konju?

Ovisno o prirodi posla koji konj radi, elektroliti za konja se mogu hraniti prije, za vrijeme i nakon natjecanja. Krma se mora osigurati prije početka natjecanja, a konji trebaju započeti natjecanje ili utrku potpuno hidratizirani.

Jedan od najboljih načina da se to riješi je osposobljavanje konja da u početku pije izotoničnu otopinu elektrolita. Izotonična otopina je ona koja daje elektrolite u istim koncentracijama kao znoj za učinkovito nadoknađivanje. Sol se može prethodno dodati u hranu, ali mora se ostaviti dovoljno vremena da se potakne žeđ, tj. do 4 sata, tako da konj ima dovoljno vremena da popije dovoljno vode da postane potpuno hidratiziran. Čista, svježa voda konju mora biti čitavo vrijeme dostupna.

Istraživanja su pokrenula zabrinutost zbog hranjenja kalijem prije napornog rada koji je doveo do srčanih problema poput aritmija, ali potrebno je više istraživanja kako bi se to razjasnilo. Trenutno se smatra da bi osiguravanje male količine kalija unutar elektrolita prije natjecanja moglo biti korisno.

Dodaci elektrolita za konja

Na tržištu dostupan je niz raznih elektrolita, od praha do pasta, zajedno s nizom različitih okusa. Dobar dodatak, međutim, trebao bi sadržavati tri glavna elektrolita natrij, klorid i kalij kao glavne sastojke i na ispravnim razinama da odražavaju ono što se gubi u znoju, tako da bi kao orijentacija količina natrija i kalija trebala biti približno jednaka količini klorida.

Dodatak također mora biti izotoničan za znojenje kad se priprema u otopini, tj. vodi. Mnogi dodaci elektrolita sadrže glukozu kao ključni sastojak, ali ključ je zamjena soli, a ne šećera. Stoga je pametno izbjegavati dodatke koji sadrže glukozu kao jedan od glavnih sastojaka.

U našem dućanu možete naći savršeni dodatak u obliku elektrolita s prefinim okusom jabuke i trešnje koje konji obožavaju.

Izrada vlastitih elektrolita može biti izvrstan način pružanja izotonične otopine ili paste za pomoć u vraćanju gubitaka minerala i hidratiziranju konja.

Izrada vlastitih konjskih elektrolita

Domaći elektroliti za konja mogu se napraviti uz pomoć kuhinjske soli (NaCl) i Lo-soli (KCl i NaCl u omjeru 2: 1) za opskrbu 3 ključna elektrolita, natrijevog klorida i kalija u koncentracijama sličnim onima u znoju, te stvaranjem izotonične otopine.

To se može postići dodavanjem 45 g kuhinjske soli i 45 g Lo-soli na 10 litara vode, dakle 90 g elektrolita u 10 litara ili 0,9% otopine (9 g / l), što je ravnopravno s normalnim gubicima (oko 10 g elektrolita po litri znoja) .

Alternativni recept koji se često koristi u endurancu je smjesa 2 dijela soli s 1 dijelom Lo-soli na 90 g u 10 litara vode koja bi činila 31% natrija, 58% klorida i 11% kalija. Sok od jabuke ili tikvica mogu se dodati kako bi prikrili okus i potaknuli konja da pije otopinu elektrolita. Dobra je ideja naviknuti konje da ovo piju prije natjecanja, tako da kad zatrebaju, spremno će ga popiti!

Da biste osigurali optimalno zdravlje i performanse, upamtite ove ključne točke:

  • Hranite elektrolite prema radu i intenzitetu konja
  • Počnite hraniti elektrolite tijekom treninga, a ne samo na dan natjecanja
  • Nudite elektrolite prije, za vrijeme i nakon teškog rada za pojačani oporavak
  • Izbjegavajte dodatke elektrolita s visokim udjelom šećera
  • Uvijek osigurajte da je čista, svježa voda dostupna
  • Pazite da se elektroliti hrane 2-3 dana nakon natjecanja kako bi se osigurao potpuni oporavak

Njega kopita konja

Njega kopita konja


Njega kopita konja je sastavan dio pravilne skrbi i brige za konja. Kopita su čvrsta i rožnata nakupina koja štite kopitnu kost, a možemo ih povezati s noktom kod čovjeka. Radi svoje uloge kopito je preuzelo funkciju stopala koje nosi svu težinu konja i tako uvelike određuje radnu sposobnost konja. Kopito štiti osjetljivu strukturu prstiju i prilagođeno je raznim opterećenjima. Samo na primjeru galopa konja, gdje su kopita izložena udarima od 4 do 8 tona, možemo vidjeti koliko su kopita stvarno važna. Jedna izreka koja savršeno sumira važnost kopita kaže: „Nema kopita, nema konja“.

Kopitno tkivo se uglavnom sastoji od tvrdog, nerastvorivog proteina nazvanog keratin koji čine 95% kopita. Ostali važni sastojci kopita su sulfatne aminokiseline, metionin i cistein, koji su odgovorni za njegov razvoj i strukturu. Kopito sadrži i manje količine kalcija, natrija, kalija, cinka, magnezija i željeza. Prednja i zadnja kopita se razlikuju. Kod prednjih kopita kut zida je položeniji od stražnjeg za 45-50 ° u odnosu na vodoravnu površinu, dio kuke je duži od zida pete, kontura ruba potplata pravilno je zaobljena, a njegov najširi dio koncentriran je u sredini, potplat praktički nije konkavan i tanji je od stražnjeg kopita. Prosječna debljina je približno 10 mm. Kod zadnjih kopita je kut kukastog dijela u odnosu na vodoravnu površinu strmiji za 55-60 °. Ako ne opazimo na vrijeme, promjenu na kopitima, onda će najvjerojatnije konj imati problema s prednjim nogama ili s bolom u leđnom dijelu. Potplat ima značajnu konkavnost i debljinu, što omogućava stražnjim kopitima da se bolje odupru mehaničkim oštećenjima.

Rog kopita raste i stvaraju se novi slojevi koji guraju stare slojeve na površinu radi čega oni više ne dobivaju hranjive tvari iz krvi pa se stvrdnu i postanu fleksibilni. Kopitni zid raste oko 1cm mjesečno što znači da zid traje između 9 i 12 mjeseci. Rast roga kopita ovisi o nizu faktora kao što su prehrana i metabolizam, starost, stres, težina konja i pritisak na kopita, psihičko stanje i prisustvo intestinalnih parazita, godišnje doba, temperatura okoline, genetika …

Stopa rasta rogova kopita je podržana pravilnom ishranom s dosta proteina, kretanjem, vlagom u okolini i radom na čvrstom tlu. Loša ishrana, stajanje, trudnoća, rad na mekom terenu i bolesti usporavaju rast rogova kopita. Kopito čine: treći članak trećeg prsta (kopitna kost), dio drugog članka trećeg prsta (krunska kost), kopitni zglob, navikularna kost, ligamenti, tetive , krvne žile, živci i kopitne hrskavice. Anatomski razlikujemo tri osnovna dijela: zid kopita, petu i žabicu. Osim toga na kopitu razlikujemo još rub i krunu kopita. Rub kopita je mjesto kože noge na kopitu u vidu bezdlačnog područja širine 5 mm. Kruna kopita je dio koji se nalazi neposredno ispod ruba kopita. Zid kopita dijelimo na vanjsku i unutarnju površinu.

Unutrašnji dio zida nema pigmenta i fleksibilniji je radi veće količine vlage radi čega ima bolju pokretljivost i tako osigurava da su pokreti kopita zaštićeni od velikog šoka te dopušta da se kopitna kost i unutarnji dio zida kopita mogu kretati u suprotnim pravcima bez gubitka čvrstoće njihove veze. Vanjski dio kopita je pigmentiran i znatno je čvršći kako bi mogao nositi težinu konja i štititi unutrašnje strukture. Vanjski dio se također ponaša kao opruga u smislu da skladišti i oslobađa energiju tijekom različitih faza koraka. Zdrav kopitni zid mora biti bez pukotine i skoro pa nepropustan.

Žabica je građena od nepotpuno keratinizirane rožine. Nezdrava žabica sklona je infekcijama, koje ako se ne tretiraju mogu dovesti do značajnijih promjena u strukturi i uzrokovati šepanje. Ima ulogu u apsorpciji šoka, u cirkulaciji, te zaštiti osjetljivih struktura ispod. Sadrži živce koji omogućavaju konju da osjeti podlogu na kojoj stoji kao i da bude svjestan pozicije svojih nogu u odnosu na tijelo. U centru žabice prema stražnjem dijelu nalazi se centralni žlijeb. Zdrav žlijeb je plitak i širok, a ako on postane uzak i dubok tada mu prijeti nakupljanje bakterija i gljivica.


Njega kopita konja je jako bitna kako ne bi došlo do neželjenih bolesti i upala

Esencijalna briga oko konjskih kopita je čišćenje. Čišćenje je odlična mjera za sprječavanje infekcija i pukotina koje se lakše uklanjaju u početnoj fazi. Do problema može doći iz više razloga kao što su začahureni mali kamenčići koji mogu uzrokovati konjsku hromost, lijepljenje gnoja koje lako truli i može dovesti do gubitka snage. Amortizacija se smanjuje udaranjem o potplat pijeska, ako konj hoda po vlažnom tlu kopito može postati vlažno i uzrokovati bolest stopala.

Neke od najčešćih bolesti kopita su gnjilogriz žabice, mekuša kopita, reumatska upala, nekroza hrskavice kopita
Usred loših higijenskih uvjeta kao što su prljave i vlažne štale, često se javljaju bolesti poput gnjilogriza žabice ili mekuše kopita. One se očituju rastapanjem rožine žabice i mekuša s bakterijskom infekcijom. Tkivo žabice i mekuše bude trulo devitalizirano s crnim iscjetkom i neugodnim mirisom.

Njega kopita konja započinje pravilnom korekcijom kopita, naročito zahvaćenog područja. Žabicu je potrebno očistiti i orezati kopitnim nožem, dezinficirati magnezijevim ili bakrenim sulfatom te nanijeti adstringentnu kremu, ljekoviti sprej ili otopinu. Postupak čišćenja kopita potrebno je ponavljati svakodnevno do izlječenja, a higijenu kopita važno je nastaviti i kasnije. U težim slučajevima potrebna je i antibiotska terapija.

Na konjska kopita se stavljaju potkove kako bi zaštitile kopita od prekomjerne abrazije prilikom kretanja po tvrdoj podlozi, pomažu pri izbjegavanju mehaničkih oštećenja, isključuju ozljede unutarnjih dijelova kapsule roga, pomažu u održavanju ravnoteže u skliskim područjima, otklanjaju ortopedske nedostatke.
Kod njege kopita konja je redovita briga i čišćenje te pružanje kvalitetnih uvjeta vrlo bitno za sprječavanje razno raznih bolesti kopita i održavanje njihova zdravlja.

U našem dućanu imamo sve što vam je potrebno za zdravlje i njegu kopita konja

Hoof balm Equine America za konjska kopita koncentrirani je spoj prirodnih ulja- kokosa, avokada, jojobe i ekualiptusa- koji hidratizira, hrani i štiti kopito, a u isto vrijeme mu dozvoljava disanje. Ova ulja su iznimno važna za zdravlje i brigu o kopitima te omogućavaju hidrataciju, hranjive tvari i zaštitu koja seže u duboke slojeve kopita, a u isto vrijeme štite od bakterija i gljivica.

Ako vaš konj pati od napuknutih ili krhkih kopita preporučujemo Super Hoof Powder Plus biotin za konje koji sadrži 25 mg biotina na 50 g dnevne doze te pomažu u održavanju jakih, zdravih kopita.

Biotin Xtra u prahu sadrži  20 mg biotina na 50 g dnevne doze, kao i cink i metionin koji sadrže MSM i pivski kvasac za održavanje jakih, zdravih kopita.

Za konje koji pate od svrbeža i oštećene kože zbog blatnih i vlažnih uvjeta, preporučujemo korištenje antibakterijske masti Magic Mud Formula koja se brzo upija i njeguje zahvaćene dijelove kože te se rezultati vide već u vrlo kratkom roku korištenja!

Za zahvaćene dijelove kože i gubitak dlake u pomoć dolazi Derma Gel koji je prikladan za korištenje na svim životinjima. Nježno hladi i umiruje iritaciju te pomaže ponovnom rastu dlake.

Izvori:
Radišić, B. (2009.): Anatomija kopita i kopitni mehanizam. Sveučilište u Zagrebu,
Veterinarski fakultet, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Zagreb.
Radišić, B. (2010.): Bolesti kopita. Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Klinika za
kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Zagreb.

Metabolički sindrom kod konja

Metabolički sindrom kod konja

Što to je zapravo metabolički sindrom kod konja?

Veterinari već dugo prepoznaju sindrom pretilosti, rezistenciju na inzulin i kronični laminitis, koji pogađa nešto mlađu skupinu odraslih konja. Iako se za ove konje u početku sumnja da pripadaju podskupu slučajeva Cushingove bolesti kod konja, međutim, duga dlaka nije karakteristična i testovi hipofize (npr. test inhibicije deksametazona i koncentracija ACTH u plazmi) obično daju normalne rezultate. Uz to, oslabljeni konj ne reagira na lijekove kao što su ciproheptadin i pergolid, koji se često koriste kod Cushingove bolesti.

U posljednjih nekoliko godina veterinari su počeli pomnije proučavati ovo stanje i istraživači s Sveučilišta Missouri došli su do saznanja o novom, sve češčem poramečaju koji se zove metabolički sindrom. Ime, “metabolički sindrom” nastao je na temelju nekoliko očiglednih sličnosti između oboljelih konja i čovjeka kod kojeg je karakteristična pretilost koja uključuje nakupljanje masti oko trbuha; povišeni lipidi u krvi i smanjene koncentracije lipoproteina visoke gustoće (tzv. “dobri”) kolesterol; inzulinska rezistencija i hiperglikemija; i visoki krvni tlak.

Oboljeli konji su često pretili, otporni na inzulin i hiperglikemični, te to stanje možemo usporediti i s ljudskim bolestima. Međutim, uočljive su i važne razlike, jer konji kada obolijevaju obično pokazuju normalan krvni tlak i ne pokazuju stalno povišenu razinu lipida u krvi.

Što uzrokuje metabolički sindrom kod konja?

Čini se da je pretilost središnji problem kod ljudi i konja koji pate od metaboličkog sindroma. Tjelesna masnoća (posebno ona pohranjena unutar trbuha, jetre i mišića) sadrži stanice koje su metabolički i hormonski vrlo aktivne, ali kada su prisutne u prekomjernim količinama, njihovi učinci mogu potaknuti malo more metaboličkih poremećaja, što dovodi do inzulinske rezistencije i perzistentne hiperglikemije.

Te nepravilnosti uzrokuju štetne učinke na kardiovaskularni sustav, hrskavicu i kosti. Jedan od ovih učinaka je povećana sinteza i oslobađanje kortizola u perifernim tkivima tijela, što može dovesti do laminitisa kod oboljelih konja.

metabolički sindrom konja

Liječenje metaboličkog sindroma

Trenutno su strategije liječenja metaboličkog sindroma kod konja gotovo uvijek usredotočene isključivo na sprječavanje pretilosti i rezistencije na inzulin strogom prehranom, te pojačanim kretanjem… Najvažnije načelo hranjenje bolesnih konja strogo je ograničenje topivih ugljikohidrata u hrani.

Prehrambene potrebe treba podmirivati ​​isključivo na osnovi vlaknaste stočne hrane, poput sijena od trave dobre kvalitete. Izvora topljivih ugljikohidrata kao što su žitarice, slatka hrana, mrkva, jabuka i dr. kao i pristup pašnjacima treba potpuno ukloniti jer vrlo male količine mogu rezultirati inzulinskom rezistencijom. Ako postoji veća potreba za energijom, posebno tijekom treninga i utakmica (kada je pretilost pod kontrolom), sijeno za travu treba dopuniti natopljenom repom i / ili masnoćom (povrćem uljem ili rižinim mekinjama), ali ne sa žitaricama.

Vjerojatno će, u bliskoj budućnosti, biti dostupni komercijalni cjeloviti pristup prehrani koji cilja na otklanjanje problema metaboličkog sindroma, što će uvelike pojednostaviti liječenje oboljelih konja i eliminirati potrebu za analizom hrane.

U liječenju metaboličkog sindroma kod konja zagovaraju se različiti dodaci, ali trenutno postoji malo znanstvenih dokaza koji podupiru ili opovrgavaju njihovu učinkovitost. Kao i za Cushingov sindrom, također se preporučuje upotreba kroma pikolinata i magnezija. Hranjivi omjer između kalcija i magnezija bi trebao biti 2: 1.

Stručnjaci za prehranu konja također preporučuju da prehrambena razina kalcija, magnezija, fosfora, bakra, cinka, mangana i selena bude najmanje 150% od razine koju je preporučilo Nacionalno vijeće za istraživanje. Analiza hrane je potrebna za preciznu ravnotežu minerala na ovaj način.

Cimet se također pokazao učinkovit dodatak koji se koristi kao pomoćna terapija te blagotvorno djeluje na osobe s dijabetesom tipa 2 i potpuno je siguran za korištenje kod konja.

Članak je preveden i napisan po tekstu Christie Malazdrewich, Original članak je dostupan ovdje: https://aaep.org/horsehealth/equine-endocrinology-cushings-disease-and-metabolic-syndrome

Taj čudesni magnezij…

Taj čudesni magnezij…

Magnezij dodatak prehrani kod konja, zašto je ovaj mineral toliko važan?

Magnezij dodatak prehrani kod konja je uključen u mnoge funkcije u tijelu. Za početak – magnezij je jedan od glavnih
minerala u kostima.
Do 60% magnezija nalazi se u kosturu, samo 30% je dostupno za
mobilizaciju po potrebi negdje drugdje u tijelu. Magnezij je uključen u više od 300 enzima
reakcije, uključujući stvaranje stanične energije i dekodiranje genetskih informacija.
Djeluje u skladu s kalcijem u prijenosu živačanih završetaka i kontrakciji mišića.

Najveći oblik energije je ATP, adenozin trifosfat. Magnezij je potreban za stabilizaciju i skladištenje ATP-a, bez njega sve bi stanice odumrle.
Niska razina magnezija vrlo je čest uzrok problema u ponašanju poput preosjetljivosti na zvuk i
dodir i razdražljivost. Kod ostalih vrsta nedostatak magnezija je bio jasno definiran
kao uzrok i učinak magnezijeve rezistencije na inzulin.
Simptomi poput trzanja mišića, povećani tonus mišića, čak i povećana koncentracija mišićnih enzima u krvi
mogu biti posljedica nedostatka magnezija. U krajnjoj oskudici
javlja se slabost, zbog ključne funkcije magnezija u održavanju zaliha ATP-a. Unutar mišića
kalcij i magnezij djeluju antagonistički – kalcij uzrokuje kontrakciju mišića, a magnezij okida
opuštanje. Ako nema dovoljno magnezija, javlja se grč. Iako je nedostatak magnezija u nekim od izvještaja stričnjaka izazvan genetskim poremećajem, a ne količinom magnezija u prehrani, konji su izrazito pozitivno djelovali na dodatke magnezija u prehrani u liječenju kroničnih zatezanja ili grčeva u mišićima.

Magnezij pomaže u zaštiti od upala i oštećenja slobodnih radikala.
Konji koji boluju od kolika uzrokovanim oslobađanjem endotoksina ili laminitisom, često imaju niske
razine magnezija u krvi.
Dodaci magnezija mogu biti anorganskog podrijetla (magnezijev sulfat ili magnezijev oksid)
ili organskog podrijetla (kelirani magnezij). Magnezijev oksid je možda najčešći
korišteni izvor i ima stopu apsorpcije od oko 50%. Prednost magnezijevog
oksida je da ga tijelo neće apsorbirati ako nema deficita, pa je teško predozirati s njim
konja. Magnezijev sulfat (epsomska sol) brzo se apsorbira i
također ima učinak upumpavanja vode u crijeva i izazivanja proljeva, pa se ne preporučuje za
svakodnevno korištenje.

Magnezij se nalazi u dodacima sedativa zbog njegove uloge u razdražljivosti
na živce kao kod kontrakcije mišića i postoji opravdana sumnja da nervozu može uzrokovati preniska razina magnezija u
tijelu.
Kao što kalcij i magnezij imaju ravnotežu u tijelu, tako moraju biti uravnoteženi i u prehrani.
Idealnim se smatra da su ova dva minerala u omjeru 2,5: 1 do 3: 1, kalcij: magnezij.

Magnezij dodatak prehrani kod konja ima višestruke značajnosti u životu vašeg konja. Neizastavan je mineral koji bi svakako treballi više dodavati u hranu svoga konja.

Preuzeto od Dr. Kathleen Crandell


Konjski zubi i kad na pregled?

Konjski zubi i kad na pregled?

Konjski zubi zahtijevaju isto tako brigu kao i u našim životima. Dapače problemi sa zubima kod konja su vrlo česti, pogotovo kod starijih konja.

Kako znati kada konjski zubi trebaju zubarski pregled?

Često naletimo na članke koji ukazuju na bitnost održavanja zubi kod konja.
U idealnom slučaju, zube vašeg konja trebao bi pregledati stručnjak najmanje jednom godišnje. A ispod su nabrojani znakovi po kojima ćete moći prosuditi da je vrijeme da pozovete konjskog zubara ili veterinara, čak i ako je prošlo manje od godinu dana.

konjski zubi

1.Bacanje uzda

Konj koji se igra uzdom može odgovoriti na nelagodu uzrokovanu uzdom ili zbog problema sa zubima zbog kojih je držanje uzda u njušci neugodno.

2. Pljuvanje sijena i stočne hrane

Konj pljuje sijeno kad ispušta kuglice sijena koje je već sažvakao. Konj koji ispljune hranu ne guta hranu pravilno. To može dovesti do gubitka kilograma, jer njegove pune prehrambene potrebe nisu zadovoljene.

3. Zabacivanje glave

Postoje neki razlozi zbog kojih bi konj mogao zabacivati glavu u zrak. Možda će odgovoriti na pogrešan način upotrebe uzda. Može imati problema s oštricom ili može imati problema sa zubima koji mu stvaraju nelagodu cijelo vrijeme ili baš kad mu malo hrane zaostaje u ustima.

4. Gubitak kilograma i loše opće zdravstveno stanje

Ako vaš konj ne može pravilno žvakati, neće moći iskoristiti potrebne hranjive sastojke iz hrane. Loši zubi mogu pridonijeti gubitku kilograma. Konj koji ne može pravilno žvakati također je sklon kolikama.

5. Polako žvakanje

Ako vaš konj ima slomljene zube, zaražene desni, bolne čireve ili bilo koju drugu nelagodu u ustima uzrokovanu zubnim problemima, žvače hranu vrlo polako. To može dovesti do gubitka kilograma i loše prehrane, pogotovo ako se konj na bilo koji način žuri, npr. zbog ostalih konja u stadu koji mu žele ukrasti hranu.

6. Loš dah

Ako usta ili nos vašeg konja neugodno mirišu, možete sumnjati na infekciju zubnog mesa ili negdje drugdje u ustima. To je možda jedini znak da postoji problem koji treba liječiti stomatološkim zahvatom i antibioticima.

7. Salivacija ili slinjenje

Konji sline jer su jeli biljke s gljivicama ili nakon unosa tvari koja ih iritira. Također, nešto može zapeti u desnima, jeziku ili nepcu ili konj može imati problema sa zubima. Neki konji sline i to je sasvim normalno. Međutim, ako niste sigurni, vjerojatno je vrijeme da nazovete svog veterinara.

8. Iscjedak iz sinusa / nosa

Uobičajeno je malo ispuštanje bistre ili blago mliječne tekućine. Obilni iscjedak, međutim, može biti znak ne samo infekcije sinusa već i zubne infekcije. Veterinar će vam pomoći pronaći uzrok iscjetka i savjetovat će vas o najboljem liječenju.

9. Zaštita glave

Ako vaš konj ne dopušta da ga dodirujete po glavi uzrok može biti bolan zubni problem.

10. Dehidracija

Konjima sa zubnim problemima može biti nelagodno piti hladnu vodu, pa mogu piti i manje. Nedostatak vode može uzrokovati kolike i nedostatak hranjivih sastojaka. Ako sumnjate na zubni problem, možda bi bilo pametno namočiti hranu za konja i pružiti mu toplu / mlaku vodu dok vam stručnjak ne pomogne riješiti problem.

Problemi sa zubima kod konja kao što vidite su vrlo česti no uz ove simptome ćete ih lakše prepoznat. Nadamo se da će vam ove smjernice pomoći te da ćete brigu oko zubi vašeg konja shvatiti bitnom.


https://www.thesprucepets.com/when-to-check-horses-teeth-3889996

Zašto je Dermagel najbolja prva pomoć za rane, njeno zbrinjavanje i zaštitu kože?

Zašto je Dermagel najbolja prva pomoć za rane, njeno zbrinjavanje i zaštitu kože?

DermaGeL® je inovativan proizvod za tretiranje rana, koji je prvo pušten u prodaju 1995. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nosi titulu najpouzdanijeg proizvoda na svijetu za tretiranje rana, jer neprekidno i nenadmašno tretira rane, je najbolji tretman za infekcije, djeluje baktericidno i bakteriostatsko, je najbolja zaštita protiv rana jer nije potrebna sekundarna zaštita (npr. povijanje rane) i djeluje protiv insekata.

DermaGeL® stvara vlažno okruženje koje produljuje životni vijek epitelnih stanica do 97% i omogućava epitelnim stanicama koje sudjeluju u procesu zacjeljivanja da se kreću preko površine rane, eksponencijalno množe i ubrzavaju zacjeljivanje rane tj. povećavajući brzinu stezanja rane.

Vlažno okruženje koje pruža DermaGeL® sprječava nastanak krasti. Ovo svojstvo potiče zatvaranje rane sa strane kao i ispod rane. Na rani bez vlage će se stvoriti krasta. Kako bi rana zacijelila, epitelne stanice se moraju kretati ispod kraste kako bi dosegle vlažno područje što im omogućava da liječe ranu. Epitelne stanice koje moraju prijeći veće udaljenosti ne mogu dugo preživjeti i to usporava proces zacjeljivanja.

Brzina infekcije

Sve rane su zaražene mikroorganizmima. Razlika između zaražene rane i inficirane rane je koncentracija mikroorganizama koji se nalaze na samoj rani. Pravilno čišćenje i briga o rani će spriječiti veći broj mikroorganizama kako ne bi došlo do inficiranja. Preporuča se da se rana obilno ispere fiziološkom otopinom ili toplom vodom. Korištenje topijskih antibiotika se ne preporuča uz DermaGeL®. Zaštitni sloj i bakteriostatska svojstva koje pruža DermaGeL® omogućava rani da zacijeli bez zamatanja, a istovremeno kontrolira bakterijsku proliferaciju.

Nije potrebno zamatanje rane

Konvencionalne metode tretiranja rane uključuju primjenu gaze i zavoja za koje se smatralo da štite ranu i ubrzavaju zacijeljene. Rane koje imaju slog hidrogela Dermagel na sebi su vlažne i nema potrebe za zamatanjem. Stoga koža brže zacjeljuje bez traume prilikom uklanjanja i zamjene zavoja.

Kada se primijeni DermaGeL®, on stvara vanjski zaštitni sloj (film). Ovaj vanjski sloj je polu-okluzivan i omogućava unutarnjem sloju da održi vlažno okruženje. Vlažno okruženje se sastoji od hidrofilskih čestica i nekoliko aktivnih molekula koje apsorbira eksudate iz rane. Kombinacija zaštitnog filma i mogućnosti apsorbiranja eksudata iz rane stvara optimalno vlažno okruženje za brže zacjeljivanje.

Bez prekomjerne granulacije tkiva ili diskoloracije dlake

Korištenje gela DermaGeL® uz propisno čišćenje rane umanjuje brige oko mikroorganizama, te smanjuje mogućnost da će se razviti broj mikroorganizama koji bi mogao uzrokovati infekciju, a eksudati koji se apsorbiraju iz rane pružaju vlažno okruženje u kojem epitelne stanice koje su važne u procesu zacjeljivanja mogu djelovati kako bi ubrzale proces. Kad je rana čista i vlažna, proizvodnja epitelnih stanica je jednaka onoj prije nastanka rane na tom mjestu. DermaGeL® ne sadrži mutirajuće agense koji bi uzrokovali stvaranje prekomjerne granulacije tkiva i diskoloraciju dlake pri ponovnom rastu.

Kako brzo će rana zacijeliti?

To svakako ovisi o rani. Površna ogrebotina može zacijeliti za samo nekoliko dana, ali ozbiljna rana koju je prethodno tretirao i veterinar i ima predviđen plan samog tretmana, može biti prisutna nekoliko tjedana ili mjeseci. Iskustvo je pokazalo da rane koje se tretiraju gelom DermaGeL® će zacijeliti brže i s manjim ožiljkom nego ako se ostave netretirane ili ako se koriste samo antiseptički sprejevi ili masti.

Konj zimi- kako ga pravilno zaštititi u hladnim, vlažnim i zimskim uvjetima?

Konj zimi- kako ga pravilno zaštititi u hladnim, vlažnim i zimskim uvjetima?

Konj zimi nužno treba našu brigu! Vrlo smo aktivni s našim konjima kad je toplo i suho, ali briga za našeg konja ne bi trebala prestati kada stignu hladniji mjeseci.

Bitno je obratiti pažnju na slijedeće činjenice:
• Prehrana konja mora zadovoljavati potrebe konja zimi (prema dobi, intenzitetu rada itd.).
• Moraju imati neograničen pristup sijenu, jer se konj zimi grije glomaznom krmom.
• Moraju unositi dovoljnu količinu vode – čak i više zimi nego ljeti! Možemo si pomoći laganim zagrijavanjem vode ili korištenjem konjske hrane koju smočimo.
• Neograničen pristup kamenu od mineralne soli.
• Također osigurajte da konji imaju dovoljno svježeg zraka i da cijelu zimu nisu u staji, jer prašina i čestice loše utječu na dišni sustav, a konj može imati ozbiljne i trajne posljedice.
• Nakon prvog jakog mraza koristiti antiparazitske dodatke. Muhe napadaju krajem ljeta, pa upotrijebite proizvod koji uključuje sastojke koji ubijaju ličinke u kasnu jesen ili početkom zime.

  • Konj se zagrijava probavom hrane, pa je zimi važno da vaš konj ima neograničen pristup sijenu kako bi mogao proizvesti tjelesnu toplinu od probave. Kad dođe loše vrijeme, možda ćete trebati sačuvati dodatne obroke sijena kako biste osigurali da Vaš konj unosi dovoljno vlakana te da mu ostane toplo.
  • Cilj bi trebao biti povećati količinu hidracije kako bi se spriječila dehidracija i kolike. Većina odraslih konja treba najmanje 30 do 50 litara vode dnevno.

Briga za konje po zimi

Konj zimi razvija svoj zimski ogrtač do 22. prosinca (zimski solsticij) jer su dani tada kraći. Konji počinju gubiti zimski ogrtač (i počinju oblikovati ljetni ogrtač) kako dani postaju dulji (počevši od 23. prosinca).

Ne pokrivajte konja prije 22. prosinca jer ćete smanjiti prirodnu zaštitu Vašeg konja (odnosi se na konje koji nisu obrijani).

Mokra ili blatna dlaka može smanjiti njezinu izolacijsku vrijednost i povećati gubitak topline. Važno je da konj ostane suh i zaštićen od vlage.

Konj zimi koji je vlažan od znoja nakon rada mora se potpuno osušiti prije nego što se ostavi u staji / pašnjaku. Gusta zimska dlaka može dugo zadržavati vlagu, a sušenje može biti dugotrajan zadatak.

Konja koji je mokar može se sušiti ručnikom, hraniti sijenom, solarijem za konje, pokrivačima namijenjenima sušenju ili posebnim pokrivačima koji pušu topli zrak kako bi se konj brže osušio. Kad se konj osuši, uklonite pokrivač za sušenje tako da ne utječe na funkciju zimskog ogrtača.
Također možete razmotriti brijanje konja kako biste izbjegli gustu kosu koja zadržava vlagu. U tom slučaju, morate konju pružiti prikladnu deku koju će nositi u svoje slobodno vrijeme, jer trebate zamijeniti njegov zimski kaput. To se posebno preporučuje za konje koji rade svaki dan, jer se time izbjegava vlaga pogotovo za konje koji su osjetljiviji na bilo kakve bolesti (prehlade).

Blato – još jedna zimska poteškoća

Zimi je presudno osigurati da vaš konj ima mjesto na kojem nema blata. Uobičajeno je da je blato oko regulatora i izvora napajanja. Važno je svakodnevno uklanjati izmet s konjskih stopala i kopita kako bi se izbjegle gljivične i bakterijske infekcije. Ako se infekcija razvije uslijed prekomjerne izloženosti fekalijama, konja će trebati ukloniti iz fekalnog okoliša i redovito ga tretirati i čistiti dok rana ne zacijeli.

Razmislite o dizajniranju suhog područja (pomoću zasipa) na koje možete postaviti regulator. Konji tamo borave najviše vremena kako bi osigurali da su većinu vremena suhi.

Skloništa za konje

Konj zimi treba zaklon od raznih vremenskih pojava. Sklonište je dostupno u raznim oblicima, a vrsta koju koristite uvelike ovisi o vašem prostornom kapacitetu i financijama.

Drveće i niska mjesta djeluju kao prirodna zapreka vjetru i također mogu pružiti određenu zaštitu od oborina. Trostrano sklonište nudi najbolju zaštitu zimskim konjima od ispaše.

Važno je osigurati da sklonište osigurava dovoljno prostora za sve životinje i omogućuje njihovo prirodno ponašanje i odgovara njihovoj hijerarhiji, tako da i najniži konj na hijerarhijskoj ljestvici može koristiti sklonište. Većim stadima možda će trebati više skloništa.

Izvori:

https://extension.umn.edu/horse-care-and-management/caring-your-horse-winter

Cushingov sindrom kod konja

Cushingov sindrom kod konja

Cushingov sindrom kod konja usko je povezan s nedavno prepoznatim stanjem koje se naziva ‘metabolički sindrom’. Obje su bolesti endokrini poremećaji kod odraslih konja. U ovom ću članku sažeti nalaze autorice članka u nastavku Christie Malazdrewich o Cushingovoj bolesti kopitara, a u nastavku ću prićati o metaboličkom sindromu.

Iako obje bolesti imaju zapanjujuće kliničke sličnosti – osobito predispoziciju za razvoj kroničnog laminitisa, biologija bolesti u svakom se slučaju prilično razlikuje.

Za uspješno vodstvo potrebno je znati razlikovati. Naše razumijevanje obje bolesti, posebno metaboličkog sindroma, je nepotpuno i podložno stalnom razvoju. Ali trenutno je dostupno dovoljno podataka da se istaknu neke važne sličnosti i razlike za vlasnike konja, kaže Christie Malazdrewich.

Što je Cushingov sindrom kod konja?

Cushingova bolest konja poremećaj je hipofize koji rezultira hormonalnom neravnotežom, uzrokujući različite kliničke znakove:

• duga valovita kosa koja se ne mijenja prema normalnim sezonskim obrascima,
• pretjerano znojenje,
• letargija i slabe sportske performanse,
• kronični rekurentni laminitis,
• neplodnost,
• gubitak težine,
• atrofija mišića, posebno duž gornje linije (vrata i leđa),
• abnormalna raspodjela masnoće, s nakupljanjem na vratu, u korijenu repa i iznad očiju,
• konzumacija velike količine vode i izlučivanje velike količine urina,
• odgođeno zacjeljivanje rana ili povećana osjetljivost na infekcije.

Bez liječenja, simptomi se vremenom pogoršavaju i mnogi se konji eutanaziraju kao rezultat laminitisa, ponavljajućih apscesa kopita ili komplikacija povezanih s bakterijskim infekcijama.

 Što uzrokuje Cushingovu bolest kod konja?

Kod pasa i ljudi Cushingovu bolest uzrokuje tumor prednjeg parsala (pars distalis).

Kod konja, bolest zahvaća srednji dio (pars intermedia) hipofize. Ovaj dio žlijezde čine stanice koje luče drugačije hormone od onih u prednjem dijelu hipofize, što predstavlja drugačiji profil hormona uočen kod Cushingove bolesti konja u usporedbi s ljudima i psima. Kod bolesnih konja, srednji dio hipofize proizvodi prekomjerne količine pro-opiomelanokortina (POMC) i nekoliko hormonski aktivnih derivata, uključujući adrenokortikotropni hormon (ACTH).

Rad srednjeg dijela hipofize obično provjeravaju živčane stanice koje luče dopamin, a koje potječu iz hipotalamusa, obližnjeg dijela mozga koji regulira različite tjelesne funkcije poput žeđi, gladi, tjelesne temperature, ravnoteže vode i krvnog tlaka. U većini slučajeva Cushingove bolesti hipofiza nije istinski neoplastična, ali je povećana i preaktivna kao rezultat nepravilne regulacije hipotalamusa. Zapravo, najučinkovitiji lijek dostupan za bolest je pergolid koji djeluje oponašajući inhibicijski učinak hipotalamičkih živčanih stanica na hipofizu.

Kod pasa i ljudi glavni hormon koji proizvodi neispravna hipofiza je ACTH, koji stimulira nadbubrežne žlijezde da proizvode velike količine kortizola, hormona koji se obično oslobađa tijekom fizičkog i emocionalnog stresa i stresa iz okoline.

Trajno izlučivanje viška kortizola odgovorno je za mnoge kliničke znakove Cushingove bolesti kod pasa i ljudi. Cushingov sindrom u konja, međutim, obično pokazuje normalnu ili čak nisku razinu kortizola, što upućuje na to da derivati POMC (osim ACTH) igraju važniju ulogu u razvoju bolesti. S obzirom na velike biološke razlike između Cushingove bolesti kod pasa i ljudi i varijante bolesti kod konja, mnogi veterinarski znanstvenici danas favoriziraju naziv hipofiza pars intermedia disfunkcija (PPID), koji opisuje bolest kod konja.

Kako liječiti Cushingov sindrom kod konja?

Optimalno upravljanje Cushingovom bolešću uključuje kombinaciju specifičnih lijekova za normalizaciju funkcije hipofize i potporne skrbi za rješavanje i prevenciju komplikacija povezanih s bolestima. U oba slučaja bit će potrebna dosljednost tijekom cijelog života, jer neće biti moguće preokrenuti proces bolesti. U ranim fazama neće biti potrebni posebni lijekovi, a bit će dovoljne mjere poput šišanja, stroge dijete i pažljive njege zubi i kopita.

Budući da su bolesni konji često otporni na inzulin, treba izbjegavati slatku hranu i onu drugu s visokim udjelom topljivih ugljikohidrata. Poželjne su masnoće visoke kvalitete. Preporučuju se peleti ili ekstrahirana hrana posebno dizajnirana za starije konje no svakako treba izbjegavati hranu s visokim udjelom šećera ili melase.

Važnost rane dijagnoze i efektivnog liječenja bakterijskih infekcija kod lakše i teško bolesnih konja ne može se dovoljno naglasiti.

Lijekovi koji se koriste za liječenje ovog stanja usredotočeni su na

(1) smanjenje količine ACTH i drugih derivata POMC koji luči hipofiza (npr. Ciproheptadin, pergolid) i / ili

(2) suzbijanje sinteze i oslobađanja kortizola (npr. Trilostan).

Trenutno odabrani lijek je pergolid mezilat (Permax®), koji se daje oralno svakodnevno. Preporučena početna doza je 0,002 mg / kg (približno 1 mg na 1000 kg konja) jednom dnevno; ova se doza može postupno povećavati ako se kliničko poboljšanje ne dogodi nakon jednog do dva mjeseca liječenja.

Uz ove lijekove, za kontrolu bolesti konja Cushinga koriste se različiti dodaci prehrani i alternativne terapije. Opsežni pregled ovih strategija izvan je dosega ovog članka, ali dvije koje mogu biti korisne i vjerojatno neće predstavljati značajan rizik uključuju dodatak magnezija u prehrani (za postizanje ciljanog omjera kalcij: magnezij od 2: 1) i krom pikolinat. Te su hranjive tvari korisne u liječenju dijabetesa tipa 2 i rezistencije na inzulin kod ljudi, a mogu biti korisne u slučaju konja koji razvijaju inzulinsku rezistenciju i hiperglikemiju.

U našoj online trgovini Vitamini Za Konje možete pronaći dodatak pelete Cushins koji podržavaju hipofizu, regulaciju inzulina, zdravlje crijeva i kopita. Sadrži ekstrakt smreke, biotin, metionin, antioksidante, MSM, prebiotike, probiotike …

Laminitis kod konja je češći nego što mislite

Laminitis kod konja se povijesno smatralo da ima upalni uzrok koji proizlazi iz naglog pretjeranog uzimanja bujne paše ili prekomjerne konzumacije žitarica, visokih šećera i škroba, od kojih većina završava u stražnjim crijevima, a fermentiraju ga mikrobi, a ne probavljeni enzimima u gornjem dijelu crijeva.

Ova fermentacija ovih vodotopivih ugljikohidrata rezultira promjenama u mikrobiomu stražnjih crijeva, što dovodi do štetnih promjena u unutarnjem okolišu crijeva. Iako nije potpuno razumljiv, smatra se da upalni odgovori na ove promjene u mikrobiomu crijeva u konačnici utječu na opskrbu kopita krvlju kroz niz upalnih kemikalija. Šteta od slobodnih radikala i nedostatak hranjivih sastojaka zbog smanjene opskrbe krvlju uzrokuje oštećenje stanica lamela kopita, što rezultira jakom boli, tromosti i oštećenjima kopitnih struktura.

Prekomjerni rad na tvrdom terenu, zadržane posteljice, česte infekcije i problem s udovima također može rezultirati upalnim laminitisom kod konja.

Nedavna istraživanja opisuju daljnji uzrok – endokrinu ili hormonalnu disfunkciju, bilo od Cushingsove bolesti – koja se češće naziva PPID (Pars-hipofizna intermedijalna disfunkcija), ili niz sindroma poznatih kao Metabolički sindrom konja (EMS). Te poremećaje karakteriziraju, između ostalih simptoma, pretilost i disregulacija inzulina (IR) i mogu imati genetsku osnovu – s većom učestalošću kod domaćih ponija i nekih pasmina.

Razlozi zbog kojih povećane razine inzulina mogu izazvati laminitis kod konja nisu u potpunosti razumljivi, ali mogu biti povezani s višim razinama posebnih bjelančevina u tijelu zbog kojih se krvne žile sužavaju, smanjujući opskrbu periferne cirkulacije krvlju, a posebno kopita. To može rezultirati sužavanjem i istezanjem stanica u laminama, a čini se da se to događa postupno, prije nego što vlasniku simptomi postanu očigledni – za razliku od upalnog laminitisa, koji je obično brz.

Sve je više dokaza za pružanje dodatne antioksidativne i protuupalne potpore na biljnoj bazi putem pažljivo odabranih dodataka koji također mogu sadržavati folnu kiselinu, magnezij i cimet (prirodni izvor kroma).

Pravilna i pravovremena skrb je ključna!

  • Nazovite svog veterinara! Laminitis kod konja zbog upalnih uzroka treba hitno liječiti kako bi se smanjila upala i bol, te spriječilo pretjerano oštećenje ploča i moguća rotacija kostiju kopita. Slično tome, laminitisu koji proizlazi iz hormonske neravnoteže trebat će veterinar kako bi prepoznao i eventualno liječio osnovni uzrok.
  • Potrebna je prehrambena strategija i program vježbanja koji pomažu smanjiti pretilost (ako postoji) i poboljšati regulaciju inzulina.
  • Potrebno je biti konzistentan i ne hraniti konja s količinom hrane koja je veća od 1,4-1,7% tjelesne težine dnevno. (Vaga vam može pomoći u praćenju napretka u mršavljenju i doziranju hrane)
  • Treba osigurati prehranu s niskim sadržajem škroba i niskim udjelom šećera, a najvažnije hranjive tvari trebaju biti dobivene kroz krmu niskih specifikacija, poput kasno sječenog, stabljikastog (ali čistog) sijena koje ima niže razine topljivih ugljikohidrata.

Nažalost, ne postoje apsolutne informacije o tome koja je sigurna granica unosa škroba i šećera.

Najbolji savjet trenutno je natapanje sijena u čistoj vodi (mijenja se svakodnevno), idealno je više od 6 sati u hladnom vremenu ili 1-2 sata u toplim uvjetima što će dodatno smanjiti vodotopive ugljikohidrate.

  • Uključivanje male količine čiste slame može povećati vrijeme žvakanja.
  • Upotrijebite male ili dvostruke mreže kako biste povećali vrijeme hranjenja i stavite ih na različita mjesta kako biste potaknuli kretanje i ponašanje u potrazi za hranom.
  • Ograničite ili kontrolirajte pristup pašnjacima bilo pomoću brnjice, bilo pomoću tračnica, umjesto trakaste paše kako biste potaknuli kretanje.
  • Osigurajte esencijalne minerale i vitamine putem dodataka koji udovoljavaju ključnim zahtjevima za opće zdravlje i oporavak, bez unošenja nepotrebnih kalorija
  • Razmislite o uključivanju dodatnih dodataka prehrani kao što su pre i probiotici koji će vam pomoći vratiti zdrav mikrobiom u crijevima vašeg konja.
  • Razgovarajte o planiranom i nadgledanom programu vježbanja s veterinarom.
  • Sve je više dokaza za pružanje dodatne antioksidativne i protuupalne potpore na biljnoj bazi putem pažljivo odabranih dodataka koji također mogu sadržavati folnu kiselinu, magnezij i cimet (prirodni izvor kroma).
Prirodno protiv glista i drugih nametnika kod životinja

Prirodno protiv glista i drugih nametnika kod životinja

Prirodno protiv glista i drugih unutrašnjih parazita kod životinja možete se boriti na više načina.

Ljudi mnoge stvari uzimaju zdravo za gotovo.

Kad imamo upalu grla, vrućicu ili želučanu gripu, sjednemo u automobil i posjetimo liječnika.

Životinje nemaju takav luksuz.

Imaju nešto bolje. Naime kroz evoluciju stekli smo znanje o biljkama, tlu, mineralima, algama i drugim lijekovima koje priroda nudi za liječenje.

Životinje imaju svoj kompas i svoj način samo izlječenja. Pa psi, konji, ovce i druge životinje znaju pronaći prirodni lijek protiv glista.

Ovo je donekle generalizirana izjava, naravno da su i životinje pripitomljavanjem izgubile neke osjete, pa je kućni ljubimac prepušten nama na brigu.

I zato ćete se vi pobrinuti za dehelmintizaciju psa, konja i drugih vaših domaćih životinja. No ipak u nastavku pročitajte kako su priroda i naš ekosustav lijepi, samodostatni i instinktivni.

Zoopharmakologija ili kako je životinja naučila samoliječiti se

Zoopharmakologija, koja je jednostavno poznata kao samoliječenje  životinja, mnoge su životinje – uključujući naše vjerne, domaće pratitelje i njihovu divlju rodbinu – koristile za liječenje raznih bolesti.

Riječ zoopharmakologija dolazi od grčkih riječi zoion (‘životinja’), pharmaikon (‘lijek’) i gnoza (‘znanje’). Nije jasno o kolikom je znanju ili učenju riječ, ali čini se da mnoge životinje imaju urođenu sposobnost percepcije terapijskih sastojaka u biljkama.

Na putu evolucije  životinje su naučile koja ih prirodna dobrota može izliječiti. Uostalom, prije 100 godina nije bilo kemijskih pripravaka i mačka je u to vrijeme “znala” kako očistiti crijeva te druge unutarnje parazite.

Dakle, životinje sa svojim znanjem traže prirodno protiv glista i drugih parazita korisne biljne sekundarne metabolite osjećajući miris arome čistih esencijalnih ulja ili prepoznajući određene boje.

Biljke proizvode ove tvari kako bi se zaštitile, privukle oprašivače, razmnožile se a možda obavljaju više funkcija nego što su znanstvenici do sada otkrili.

Tek nedavno znanstvenici su shvatili da biljni sekundarni metaboliti koriste i životinjama i ljudima. Naša se moderna medicina i tradicionalna narodna medicina također oslanjaju na ista načela pokušaja i pogrešaka. Ali kad čovjek uništi još više staništa, tko zna koliko će vitalnih, ljekovitih vrsta biti izgubljeno.

Čišćenje psa od glista ili samopomoć tijekom šetnje prirodom?

Naime, pripitomljavanjem životinja i smanjivanjem njihovog prirodnog staništa uvelike se smanjuju mogućnosti samoliječenja. Na našim sofama psi se izležavaju, konji su u stajama ili na pašnjacima koji su ograđeni i tako ograničeni površinom i dostupnim izvorima za samoizlječenje.

Svatko tko je vidio psa kako jede travu tijekom šetnje svjedočio je samoliječenju. Pas vjerojatno ima želučanih problema ili parazite. Pored očitih primjera pokušaja dehelmintizacije psa, pogledajmo još nekoliko primjera samoliječenja:

Medvjedi, jeleni i razne zvijeri mesožderi, kao i veliki majmuni, jedu ljekovite biljke koje očito pomažu u samoizlječenju.

Znanstvenici vjeruju da neki gušteri reagiraju na ugriz zmije otrovnice jedući određeni korijen koji im pomaže u borbi protiv otrova.

Voćne muhe polažu jaja u biljke bogate etanolom kako bi zaštitile svoje potomstvo od parazitoidne ose.

Crvena i zelena područja hrane se glinom jer pomaže u probavi i ubijanju bakterija.

Ženski majmuni u Brazilu dodaju biljke u svoju prehranu kako bi povećali ili smanjili plodnost.

Trudne ženke lemuri na Madagaskaru grizu lišće Tamarina, smokve i koru kako bi pomogle u stvaranju mlijeka, ubijanju parazita i povećavale šanse za uspješno rođenje.

Trudne slonice u Keniji jedu lišće nekih stabala kako bi potaknuli porod.

Mravinjaci i košnice sadrže velike količine smole četinara koja djeluje protugljivično i antibakterijski. Ovdje imamo istinsku strategiju prevencije!

Životinja traži prirodno protiv glista. I se zna izliječiti!

Koji su kriteriji za to?

1996. godine biolog Michael Huffman predložio je da se čimpanzu potakne na samoliječenje.

Huffman, koji je dugi niz godina radio u Japanu na Institutu za istraživanje primata na Sveučilištu Kyoto, prvi je put vidio u Tanzaniji, s parazitima pokrivene, zatvorene čimpanze, kako žvaču lišće štetne biljke koju bi inače izbjegavali u lječemju. Čimpanza se potpuno oporavila do sljedećeg dana.

Tako je Huffman postavio kriterije za prosudbu kada se životinja liječi:

  • Unesena biljka ne može biti redoviti dio životinjske prehrane; koristi se kao lijek, a ne kao hrana.
  • Biljka mora životinjama pružiti malu ili nikakvu hranjivu vrijednost.
  • Biljku treba unositi tijekom određenih sezona, primjerice tijekom kišne sezone, kada paraziti najvjerojatnije uzrokuju infekcije.
  • Ne sudjeluju sve životinje u skupini (samo one s problemom).

Ako aktivnost udovoljava tim standardima, sigurno je pretpostaviti da se životinja samoiscjeljuje, kaže Huffman. Istraživači su promatrali praksu u 25 regija koja uključuje 40 različitih biljaka.

Što kažete sada, jel bi se Vaš pas mogao sam riješiti crva?

Kako samostalno i prirodno protiv glista liječiti kućnog ljubimca?

Ponašanje ovaca postavilo je pitanje ove znanstvene metode u jednom istraživačkom projektu. Tijekom istraživanja ovaca zaraženih unutarnjim parazitima, polovici je u hrani davana ljekovita biljka koja im pomaže u liječenju i borbi protiv parazita.

Naime, kasnije ovce koje su ponovno zaražene odabiru hranu s ljekovitom biljkom samo ako su već testirale da ih je jedenje ljekovite biljke spasilo od unutarnjih parazita. Ovce koje nisu imale ovo iskustvo jele su svoju uobičajenu hranu.

Dakle, zaključak i odgovor na moje pitanje bi li pas mogao znati kako se riješiti crva je da. Ali prvo mora imati iskustva.

Test na ovcama pokazao je stoga da ovce koje smo smjestili prvo moraju imati iskustvo samoliječenja kako bi si mogle sljedeći put pomoći.

Ovo je izuzetno korisna informacija koja se može koristiti u suvremenom načinu suživota i brige o životinjama.

Što mislite, biste li mogli koristiti ovaj princip za dehelmintizaciju psa?

Dakle, prvo učimo svog psa, konja, ovcu, kozu itd. samoliječenju (u prirodi im nudimo ljekovito bilje), a na temelju novostečenog iskustva takvo će bilje tražiti sami u budućnosti. Rečeno je da su mnoge životinje razvile urođenu sposobnost percepcije terapijskih sastojaka u biljkama.

Odlična ideja! No kako ih podučavati tome?

Vjerojatno prvo, tako da mi vlasnici sami nešto naučimo o bilju i pokušamo ih implementirati na “njihov jelovnik”.

Naravno, nudimo i lakši način u obliku gotovih izvrsnih biljnih mješavina Verm-x za dehelmintizaciju i prirodno protiv glista.

Međutim, volili bi također navesti biljke koje su potrebne našim dvonožnim i četveronožnim ljubimcima, koja su njihova ljekovita svojstva i kod kojih bolesti mogu pomoći.

Bilje za konje i njihova ljekovita svojstva protiv parazita

Ehinaceja – američka jagoda ima antivirusna i antibakterijska svojstva za životinje svih vrsta. Za konje se može koristiti kao profilaktički lijek za zaštitu od infekcija poput cistitisa i uretritisa.

Menta – djeluje antispazmodično na probavni sustav; metvica može pomoći kod nadutosti, za konje sklone kolikama, a također djeluje umirujuće na probavni trakt.

Kamilica – protuupalno i analgetsko djelovanje kamilice pomaže kod bolova. Djeluje umirujuće i opuštajuće.

Neven – Nevenovo ulje ne samo da je prekrasan lijek za kožu, već je poznato i u borbi protiv stresa. Cvjetovi imaju antibakterijska, protugljivična, antivirusna i protuupalna svojstva.

Komorač – sjeme komorača opuštajuće djeluje na želudac. On također može pomoći kod apetita i održavati proizvodnju mlijeka, posebno u prvim danima nakon ždrijebanja. Svježi komorač može se koristiti za ispumpavanje toksina iz rana, ugriza i alergijskih kožnih reakcija.

Maslačak – češće se smatra korovom. Maslačak djeluje snažno diuretički i bogat je kalijem, magnezijem i kalcijem. Za sve vlasnike koji imaju konje s problemima papaka ili čiji konji trebaju dodatnu dopunu biotina, maslačak je izvrstan prirodni izvor vitamina H, poznatog i kao biotin.

Tako zapravo možete zasaditi ove biljke za svog konja na pašnjaku ili napraviti biljni vrt u koji svakodnevno pola sata vodite konja i pustite ga da odabere biljke koje su mu potrebne. Postoji mogućnost da će jednog dana sam uletjeti u ovaj vrt jer će mu nešto nedostajati ?

I koji je prirodni lijek protiv glista kod mačaka, pasa?

Kamilica – Kao što svi znamo, kamilica je opuštajuća biljka. Priprema čaja od njega može pomoći kod bolova zbog rasta zuba u štenaca i ublažiti tjeskobu i nervozu mladog psa u adolescentnoj fazi. Kako vaše štene stari, može mu pomoći i kod spavanja ili probavnih problema. Također se može lokalno koristiti na koži kako bi pomogao kod osipa i zacjeljivanja rana još brže.

Komorač – poznato je da je komorač nevjerojatno dobar za probavu. Sjeme komorača je posebno dobro za uklanjanje crijevnih nametnika.

Maslačak – ako imate dvorište, možda ga nećete morati ni saditi! Cijelu biljku možete koristiti kao snažni diuretik, osim toga puna je kalija i korisna je za bubrege i jetru.

Ružmarin se može dodati u hranu ili upotrijebiti za ispiranje nakon kupke, jer će se pobrinuti ne samo za miris vaše mačke ili šteneta, već je i vrlo dobar za kožu te potiče rast dlake i može povećati boju i sjaj. Ima protugljivična, antiseptička i antibakterijska svojstva, pa je vrlo korisna biljka.

Jagode ili ehinaceja – Ako ste ikad uzimali jagode kad vam je pozlilo, znate da to može učiniti čuda u jačanju imunološkog sustava i pomoći u sprečavanju prehlade koju osjećate. Najbolje ju je koristiti na početku infekcije ili čak vrućice ili čak lokalno na ranama. Također pomaže smanjiti upalu i boriti se protiv infekcije.

Kadulja – Kadulja izvrsno rješava želučane i probavne probleme, a poznato je da je lijek za razne stvari.

Peršin – Peršin je bogat mineralima, pomaže u sprečavanju bolesti održavanjem pH vrijednosti, izvrstan je za probavu i fantastično pomaže mokraćnom mjehuru i bubrezima.

A koje se ljekovite biljke koriste u Verm-X ​​proizvodima uz gore navedene?

CIMET

Poboljšava okus hrane, zimi zagrijava tijelo (pogotovo ako imate psa koji se bori sa simptomima artritisa). Pomaže u razvoju kostiju i hrskavice (cimet ima dobru razinu mangana i magnezija, što je dobro za razvoj kostiju i hrskavice), uklanja loše bakterije u crijevima i pomaže u probavi, pomaže kod kandide i poboljšava raspoloženje.

ČEŠNJAK

Češnjak ima brojne zdravstvene učinke, kao što su probava, uklanjanje unutarnjih i vanjskih parazita, jačanje imunološke funkcije i povećanje aktivnosti stanica, snižavanje razine kolesterola i triglicerida u krvi te djelujući kao tonik za kardiovaskularni sustav.

TIMIJAN

Većina ljekovitih svojstava timijana može se pripisati njegovim hlapljivim komponentama ulje, timol i karvakrol. Timol je vrlo dobar antiseptik za usta i grlo; korisno za borbu protiv gingivitisa kod pasa. Zapravo se timijan koristi kao aktivni sastojak mnogih komercijalnih formula za paste za zube i za ispiranje usta. U probavnom traktu timijan je korisno karminativno i antispazmodično sredstvo; koristiti u slučajevima dispepsije, sindroma iritabilnog crijeva i kolitisa. Također djeluje prirodno protiv glista tj.u izbacivanju parazita, posebno udica.

KOPRIVA

Kopriva je korisna kada se lokalno koristi kao sredstvo za ispiranje kože i kose, njeguje životinjsku dlaku i pruža olakšanje od svrbeža kože i ugriza buha. Također otkrivaju da životinje sa sezonskim alergijama imaju koristi od konzumiranja tinkture ili čaja od lišća koprive. To može pomoći u smanjenju simptoma ako se redovito uzima. Ako vaš ljubimac ima poznatu alergiju na biljke, budite oprezni kada to započinjete i upotrijebite vrlo malu količinu za praćenje nuspojava. Pokazano je i da lišće koprive pomaže pacijentima s osteoartritisom (upala zglobova) i cistitisom (upala mjehura).

BREST

Brest je dobro poznat po svojoj upotrebi kao zaštitna i podmazujuća biljka za kućne ljubimce s gastrointestinalnim bolestima. Tanini u biljci smanjuju upalu, a masne komponente sluzi podmazuju probavni trakt i pomažu u uklanjanju otpada. Vjeruje se da biljka prekriva sluznicu.

CRVENA PAPRIKA

Povećava cirkulaciju krvi u koži, živcima i zglobovima. Poboljšava sposobnost tijela da apsorbira hranjive tvari, sprečava upale, bori se protiv infekcije i smanjuje bol gdje god se koristi. Služi kao učinkovita prva pomoć psima i mačkama s ogrebotinama, ranicama u ustima, ugrizima, krvarećim noktima te čak može zaustaviti krvarenje pri kontaktu. Oralni dodaci (ili ako se dodaju hrani u malim dozama) ubrzat će krv i metabolizam. U probavnom će traktu ublažiti i smanjiti učinke zatvora, nadutosti, plinova, proljeva i poboljšati apsorpciju hranjivih sastojaka.

U svakom slučaju, prije upotrebe biljaka obratite se Vašem veterinaru.

Prikazujemo 5–8 od 10 rezultata

Baš kao nekada, samo s prirodnom, biljnom formulama VERM-X protiv glista koje otežavaju živote našim životinjama

Baš kao nekada, samo s prirodnom, biljnom formulama VERM-X protiv glista koje otežavaju živote našim životinjama

Verm-X 100% prirodni proizvodi za crijevnu higijenu životinja (čitaj: protiv glista) su proizvodi za unapređenje zdravlja životinja umijesto korištenja pasti i tableta antiparazitika. To su prirodni dodaci koji su napravljeni iz prirodnih, genetski nemodificiranih sastojaka, također odobreni za korištenje na organskim farmama.

Paddocks Farm Partnership Ltd, proizvođač Verm-X proizvoda je jedina tvrtka na svijetu koja je isključivo usredotočena na proizvodnju prirodnih proizvoda za crijevnu higijenu za životinje. To je njihovo usko područje i sve njihova financiranja istraživanja su usmjerena na povećanje broja i različitih vrsta učinkovitih Verm-X proizvoda.

Paddocks Farm Partnership su dobitnici mnogih nagrada za svoj rad na proizvodnji prirodnih proizvoda za podršku dobrobiti životinja, uključujući i priznanja od Organic Farmers and Growers i Etičku nagradu od Ethical Company Organisation, te Green Apple Awards za agrikulturu i uzgoj, Somerset Business of the Year nagrada za poduzetništvo, te su potvrđeni od Britanskog udruženja holističkih i prirodnih medicina.

Kada i zašto je razvijen Verm-x?

“Moj prvi korak je bio kontaktiranje Nacionalnog instituta medicinskih travara u Londonu koje me informiralo o tome da su prije farmakoloških lijekova obično korištene biljke za uzgoj životinja za poljoprivredu. Zatim sam počeo raditi s predsjednikom instituta kako bi pronašli prikladne biljne recepte za učinkovito uklanjanje glista, koje smo brendirali pod imenom Verm-X. Od tada, u idućih 14 godina, Verm-X je razvijan kroz brojne formule i oblike kako bi pokrio široki broj različitih vrsta životinja,” Philip Ghazala, vlasnik i direktor Verm-X, objašnjava kako je razvijen vodeći prirodni proizvod za crijevnu higijenu.

Stvorena je prirodna alternativa

“Započeo sam s Verm-X 2000 godine, nakon što sam proveo prethodnih 12 godina u razvoju dodataka prehrani za natjecateljske konje. Tijekom tih 12 godina, postao sam svjestan rastućeg negativnog publiciteta oko korištenja nekih redovitih farmakoloških proizvoda kao što su antibiotici i lijekovi protiv glista, posebice na području otpornosti. Odlučio sam istražiti kako se razvilo tretiranje životinja protiv glista i otkrio sam da prije 1930. nije gotovo uopće bilo petrokemijskih i farmaceutskih proizvoda (paste, tablete antiparazitiki), što me natjeralo da se zapitam što se zapravo koristilo prije tog vremena.” Svoje poslanstvo tako vide u radu na iskorjenjivanju umjetnih kemikalija. Prije nego se počelo koristiti umjetne formule, postojali su samo prirodni sastojci. Sami kažu, da ne rade ništa novo. Jednostavno nude uzgajivačima životinja priliku da koriste pristup koji je prošao test vremena – mnogo prije uvođenja ljudski proizvedenih alternativa kao što su paste, tablete antiparazitiki.

Verm-X proizvodi su vrlo ukusne formule, jednostavne za korištenje, sačinjene od 100% prirodnih aktivnih sastojaka za kontrolu crijevne higijene dok su nježna za crijeva i probavni sustav. Stoga može pružati aktivnu kontrolu tijekom cijele godine. Kao sa svim prirodnim sastojcima, moguće je da će biti potrebno nekoliko dana nakon davanja proizvoda Verm-X da dosegne svoju punu učinkovitost, pa je vrlo važno slijediti upute za davanje.

Elektroliti za konja – sve što trebate znati te način izrade vlastitih!

EQUINE AMERICA- pojam za kvalitetu

Equine America sa zadovoljstvom objavljuje da su postali certificirani članovi sljedećih osiguranja kvalitete:

• UFAS (Universal Feed Assurance Scheme) (AIC shema)

BETA NOPS (zabranjene tvari u prirodi) (BETA shema)

Usklađujući se s tim shemama eksterne revizije, Equine America pokazuje svoju predanost pružanju vrhunskih dodataka prehrani za konje za naše kupce.

OBVEZA KVALITETE EQUINE AMERICA

Equine America (UK) Ltd drži se strogih pravila o sigurnosti hrane za životinje. Proizvodi za prehranu konja proizvedeni su u prostorijama s dozvolom BETA NOPS, koristeći sastojke zajamčene kvalitete pod strogo kontroliranim uvjetima proizvodnje i u skladu su sa zahtjevima EU i Ujedinjenog Kraljevstva koji reguliraju proizvodnju stočne hrane.

Equine America (UK) Ltd nadgleda prisutnost određenih prirodnih zabranjenih tvari (NOPS) kako je propisano pravilima natjecanja i ostalim povezanim djelovanjima koja su u skladu s BETA NOPS smjernicama. Poštivanje ovih smjernica osigurava minimaliziranje rizika od pojave takvih tvari.

Što je UFAS & BETA NOPS?

UFAS čini temelj europskog zakonodavstva o hrani i hrani za životinje. Shemu revidira i certificira neovisno tijelo za certificiranje, u skladu s međunarodno priznatom normom EN45011.

Kao tvrtka koja je u potpunosti akreditirana od strane UFAS-a, Equine America pruža sigurnost i jamstvo da se pridržavaju visokih standarda kvalitete sastojaka i proizvodnih metoda korištenih u formulaciji naših proizvoda.

Potrošaču UFAS akreditacija znači:

  1. Potpuna izvornost sastojaka – od pakiranog proizvoda do kupnje sirovina.
  2. Uspostavljena zajamčena dobra proizvođačka praksa.
  3. Sastojci zajamčeno nemaju dioksina, bakterija, gljivica i pesticida, unutar granica EU-a.
  4. Nema unakrsne kontaminacije sastojaka.
  5. Nema vanjskog onečišćenja sastojaka.
  6. Zajamčena uporaba samo sirovina od odobrenih dobavljača.
  7. Zajamčeni HACCP plan (globalno priznata kritična kontrolna točka za analizu opasnosti) – koji osigurava prvoklasnu kontrolu kvalitete i ujednačenost proizvodnje.

Zabranjene tvari koje se prirodno pojavljuju (NOPS) mogu se pojaviti u hrani ili dodacima kao rezultat prirodne prisutnosti ili nenamjerne unakrsne kontaminacije tijekom obrade. Sve tvari klasificirane kao NOPS uključene su u definirani popis i uvrštene su u BETA NOPS sheme osiguranja kvalitete. Tvrtke revidirane prema tim shemama rade prema definiranim standardima kako bi pomogle smanjiti rizik od onečišćenja hrane NOPS-om. Tvrtke potpisane za shemu BETA NOPS mogu proizvoditi hranu za konje samo na namjenskoj proizvodnoj liniji bez lijekova kako bi se smanjio rizik od unakrsne kontaminacije.

To se odnosi na sve dodatke proizvedene u Velikoj Britaniji.

Call Now Button